Skočni zglob
Nožni zglob je spoj izmedu kostiju potkoljenice i kostiju stopala. Zglob povezuje donje krajeve goljenične i lisne kosti s gležanjskom kosti i prenosi težinu cijelog tiela na zglobove stopala. Zglob obavija zglobna čahura, a njegovu čvrstoću pojačavaju brojne sveze, odnosno ligamenti. To su prednji i stražnji tibiofibularni ligament, ligamentum tibiofibulare interosseum koji s kostima potkoljenice oblikuju konkavno zglobno tijelo zgloba. Osim spomenutih sveza, s obje strane postoje postranične sveze koje učvršćuju nožni zglob. One osiguravaju čvrstinu gornjeg i donjeg nožnog zgloba, što je važno za normalnu funkciju stopala pri hodu, trčanju i skakanju.
Nožni zglob između kostiju potkolenice i gležanjske kosti nije čist ugaoni zglob. U njemu se osim ispružanja i savijanja, stopalo uvrće i izvrće te okreće prema unutra i prema van.
Složena grada i višestruka funkcija zgloba otežavajući su momenti pri nastanku ozljeda.
Ozljede ligamenata zgloba, a one su najčešće, ovise o djelovanju sile tlaka, vlaka, smika te torzije. Kada se stopalo prizemljuje pri hodu, trčanju, okretu i doskoku ligamenti su maksimalno napeti i opterećeni. Svaki i najmanji krivi položaj stopala znači prenaprezanje i ozljede ligamenata.
Ligamenti nožnog zgloba mogu se nategnuti, naderati ili razderati. Nategnuće ili distenzija ligamenta nastaje poslije preopterećenja. Sila ne prelazi granicu elastičnosti ligamenta. Ozleda uzrokuje samo pucanje nekoliko krvnih žilica i prolazno oslabljenu funkciju ligamenta te poremećaj mervacije. Posljedica su bol, lokalna hiperemija s otokom i poremećaj funkcije.
Naderanje ili laceracija nastaje kada opterećenje prelazi prag elastičnosti ligamenta i njegove niti počinje pucati. U tom slučaju otok i bol su još izraženi, a stopalo se pomiče preko fiziološke granice. Taj stupanj ozlede ligamenta je čest u fudbalu i uzrok je mnogim poteškoćama i nenastupanjima igrača.
Prekid ili ruptura ligamenta nastaje kada je opterećenje toliko preko granice otpornosti ligamenta da on puca po čitavoj širini. Tada su moguće patološke kretnje stopala.
Stopalo se može uvrnuti, izvrnuti, pomaknuti prema naprijed ili Prema natrag, okretati u većem ili manjem obimu, već prema tome koliko Je ligamenata nožnog zgloba rupturirano. U tu grupu ozljeda spadaju i prelomi maleola nožnog zgloba.
Pri unutrašnjoj rotaciji stopala odnosno uvrtanju napeti su: a) prednji tibiofibularni; b) prednji fibulotalarni i c) fibulocalcanearni ligamenti.
Pri jakoj unutrašnjoj rotaciji i uvrtanju stopala pucaju:
a) prednji tibiofibularni ligamenti; b) prednji fibulotalarni i c) fibulokalkanearni ligamenti.
Ako su rupturirani samo prednji tibiofibularni i fibulotalarni ligamenti pozitivan je znak ladice i stopalo se može pomaknuti prema napred. Ako je puknut i fibulokalkanearni ligament stopalo se može uvrnuti preko fiziološke granice.
Pri vanjskoj rotaciji, odnosno izvrtanju stopala, ako je ono u neutralnom položaju ili je dorzalno flektirano, napet je prednji tibiofibularni ligament. Ako se rotacija nastavlja napinje se i ligamentum deltoideum odnosno njegov prednji dio pars tibiotalaris i par tibionavikularis.
Pri maksimalno plantarnoj fleksiji stopala i ako se nastavlja spoljna rotacija puca: prednji fibulotalarni; a) ali i fibulokalkanearni ligament b), te nastaje luksacija talusa. Ipak je ta ozljeda retka.
Najčešće ozede nožnog zgloba su supinaciono-addukcione ozlede prednjeg fibulotalarnog i fibulokalkalearnog ligamenta. Takoder može biti ozleđena zglobna čahura, sinovijalna opna i koštani dijelovi.
Ozlede nožnog zgloba čine 15 posto svih sportskih ozleda, a u nekim sportovima i do 30 posto. Najveći je broj ozljeda vanjske lateralne strane nožnog zgloba (65%), a medijalne 15%. Ređe su ozlede postraničnih ligamenata na unutarnjoj strani nožnog zgloba.
Klinička slika ozljede nožnog zgloba dobro je poznata; otok je najveći na mjestu ozljede ligamenta i brzo se razvija, a poslijedica je pucanja krvnih žilica. Bol se pojačava i pri pokretima stopala. Nakon nekog vremena pojavljuje se i lako uočljiv izljev krvi. Ako je krvarenje veće ili prva pomoć kasno pružena, krvni podliv se spušta niže po stopalu i peti. Ovisno o jačini sile, površinski dijelovi kosti mogu oteći sa i bez ozljede ligamena. Svaku ozljedu ligamenta nožnog zgloba moramo shvatiti kao ozljedu najtežeg stupnja. Olako shvaćena ozljeda je u nas najveća greška. Posledice su kronične promjene na zglobu, ponovno ozledivanje i liječenje bez uspjeha. Svaku ozljedu treba temeljito klinički pregledati, rendgenski sni-miti nožni zglob, a ako je potrebno načiniti i zadržanu rendgensku snimku kako bi se utvrdio tačan obim ozljede ligamenta. U nekim slučajevima potrebne su artrografija i artroskopija nožnog zgloba kako bi se utvrdila is-pravna dijagnoza, o kojoj ovisi i postupak liječenja.
Prva pomoć se sastoji u sprečavanju krvarenja i stvaranja otekline. Daljnji obvezan postupak je imobilizacija zgloba, kako bi se spriječilo po-većanje stupnja ozljeda ligamenta. Krvarenje se najbolje zaustavlja primenom hladnih obloga i kompresivnog zavoja. Ozledeno se mjesto hladi 24-48 sati, ovisno o jačini izljeva. U prvi čas su najkorisnije vrećice s ledom koje stavljamo preko čarape ili zavoja, a ne na golu kožu. Stavljanje leda ili primjena spreja za hlađenje izravno na kožu može uzrokovati nekrozu kože. Zglob se imobilizira elastičnim zavojem i udlagom koja pokriva potkoljenicu i čitavo stopalo. O prekidu imobilizacije odlučuje liječnik kada utvrdi stupanj ozljede. Lokalno davanje anestetika - blokada - može provoditi samo liječnik. Uz sva načela sterilnosti, primjena novokaina je posve bezopasna. Blokadom se brže oporavlja vaskularni tonus, a otok splašnjava.
Kod distenzije su dovoljne dvije do tri blokade u sedam dana. Treći dan poslije prestanka oticanja zgloba primjenjuju se izmjenične kupke uz strogo dozirane vežbe stopala i ograničeno opterećenje. Ta se terapija provodi do 3 tjedna. Najveća greška je prerani nastavak sportske aktivnosti. Osim ovog standardnog liječenja ozljeda ligamenata primjenjuju se i različite metode fizikalne terapije. To su ultrazvuk, krioterapija i dijadinamske struje. Njima postižemo bržu resorpciju hematoma, umanjujemo bol, uspostavljamo vazomotornu ravnotežu i brži oporavak ligamenta i funkcije zgloba. Lokalna primjena masti takoder ubrzava resorpciju hematoma i smanjuje bol.
Kod laceracije i rupture ligamenta, kao i kod prijeloma postupak prve pomoći je isti. Kod laceracije ligamenta zglob se imobilizira sadrenom čizmom tri tjedna. Poslije skidanja gipsa preporuča se fizikalna terapija. Vrlo su korisne izmjenične kupke kroz daljnja tri tjedna. Nakon takvog liječenja sportaš može početi trenirati, uz manju mogućnost ponovne ozljede istog zgloba.
Ruptura ligamenta, tj. ozljede trećeg stupnja danas se liječe operativno, najbolje isti dan. Odlaganjem operacije otežava se postavljanje šavi na prekinuti ligament. Operacija se izvodi u blijedoj stazi, tj. bez mogućnosti krvarenja. Tako se mogu uočiti i najmanje ozljede te uspješno sašiti prekinuti ligamenti. Obavezno se revidira zglob i odstranjuju eventualna oštećenja hrskavice. Ako je kost prelomljena treba je anatomski rekonstruirati i ulomak kosti nožnog zgloba stabilno fiksirati.
Rehabilitacijski postupak poslije operacije sličan je onom nakon skidanja gipsa konzervativno liječenih bolesnika. Medutim, oporavak je lakši i brži jer stabilna osteosinteza kosti i operativna rekonstrukcija ligamenata omogućava brži funkcionalni oporavak.
