Šaka
Šaka je neobično kompliciran mehanizam i predstavlja primarni raison d'etre gornjeg ekstremiteta. Rame, nadlaktica, lakat, podlaktica i ručni zglob su određeni samo da mogu osigurati šaci najoptimalnije funkcioniranje.
Pet metakarpalnih kostiju, proksimalno svaka posebno, artikulira s karpalnih kostima. Četiri metakarpalne kosti artikuliraju međusobno i u svom bazalnom dijelu su intimno povezane. Prva metakarpalna kost je odvojena od ostalih, što omogućuje veliku mobilnost palca. Na distalnom kraju II do V metakarpalna kost su ligamentarno povezane dok je I kost slobodna. Zglobovi prstiju fiksirani su sa dva kolateralna ligamenta, a oblik zglobnih tijela omogućuje samo savijanje i pružanje prstiju. S volarne strane. nalazimo velik broj dugih i kratkih mišića koji omogućavaju sve komplicirane pokrete šake i prstiju. Koža je s volarne strane čvrsto fiksirana na fasciju. S dorzalne strane koža je labava i fiksirana za strukture koje leže ispod nje. Šaka je često izložena kontuzijama kao najdistalniji dio najaktivnijeg dijela tijela. Najčešće kontuzije šake u sportaša nastaju pri direktnom udarcu u šaku s ekstendiranim prstima ili pak pri padu na šaku s flektiranim prstima. Dorzum šake je sklon stvaranju dosta jakog i brzog otoka dok se na palmarnoj strani, gdje nema dovoljno prostora, razvijaju manje ekstravazacije krvi. Kod kontuzije šake neobično je važna točno postavljena dijagnoza kako se pod dijagnozom kontuzije ne bi pri-krila koja ozbiljnija dijagnoza koja zahtijeva ozbiljnije liječenje (ozljede tetiva, živaca ili prijelomi kostiju).
Liječenje kontuzija šake provodi se kao i liječenje kontuzija na ostalim dijelovima tijela. Nastavak sportske aktivnosti može se dozvoliti tek kada su pokreti prstima potpuno bezbolni. Posebnu pažnju treba posvetiti kontuzijama u području tenara i hipotenara, gdje zbog pomanjkanja prostora svaki podljev krvi može uzrokovati pritisak na važne mišiće palca i V prsta, a što kasnije može imati teške posljedice na funkciju tih prstiju. Pri kontuziji vrška prstiju često se stvara podljev krvi ispod nokta, koji zbog kompresije uzrokuje jake bolove. U takvim slučajevima hematom je najbolje odstraniti hirurškim putem.
Distorzije, subluksacije i luksacije
Želeli bismo još jednom naglasiti da se ozljede u području šake moraju shvatiti izuzetno ozbiljno, jer svaki konačni ispad bilo koje funkcije šake ozleđenome pričinja velike smetnje. Palac je u velikom broju sportova izložen mogućnostima ozleđivanja. Karpometakarpalni zglob je ekstremno pokretan u svim smjerovima te je neobično važno da su mu svi, i aktivni i pasivni, stabilizatori funkcionalni. Palac je najčešće ozleđen ekstremnom obdukcijom i hiperekstenzijom, koja može izazvati pucanje uglavnom prednjeg dijela zglobne čahure, a to može za posljedicu imati subluksaciju i vrlo rijetko luksaciju zgloba. Kod hiperfleksione ozljede nastaje trganje dorzalne zglobne čahure. Ako se takva subluksacija liječi loše ili nedovoljno dugo nastaje kroničan instabilitet zgloba s velikim smetnjama pri upotrebi palca. Luksacije u tom zglobu su rijetke; ako se zglob luksira tada je luksacija obično kombinirana s prijelomom metakarpalne kosti u području njene baze (Benettov prijelom).
Kao i kod distorzija ostalih zglobova, liječenje takvih ozljeda u području šake provodi se po istim principima. Ozljede karpometakarpalnih zglobova ostalih prstiju neobično su rijetke zbog njihove čvrste povezanosti s ligamentima. Do takvih ozljeda dolazi samo djelovanjem neobično jake sile. Metakarpofalangealni kao i interfalangealni zglobovi takoder se često ozljeduju. Kod ab i addukcionih ozljeda kao i kod hiperekstenzionih ozljeda javlja se pucanje kolateralnih ligamenata i zglobne čahure. Sve te ozljede iziskuju, kao što smo već i prije napomenuli, postavljanje točne dijagnoze te sprovodenje odgovarajućeg i dovoljno dugog liječenja. Ako je nastala luksacija zgloba, repoziciju treba izvesti čim prije, kako se ne bi oštetile krvne žile i živci.
