Što uzrokuje artrozu?
U stvaranju artroze sudjeluje više faktora.
Artrozu u prvom redu uzrokuju povrede, kao što je, npr. prelom noge. Nakon nekoliko mjeseci ili godina, pojavi se artroza koljena, kuka ili skočnog zgloba. Sportaši zbog čestih povreda zglobova češće oboljevaju od artroze nego osobe koje prosječno upotrebljavaju svoje zglobove.
Artroza se često javlja na kuku nakon prirodjenog iščašenja i nepravilnosti u razvoju glave i vrata bedrene kosti. Artroza nastaje i nakon upale zglobova. No, artroza se često može javiti i kod osoba s prekomjernom telesnom težinom, napose na zglobovima donjih udova koji su najviše opterećeni. Pravi uzrok artroze, međutim, još uvijek nije poznat. Nema dokaza da bi uzročnici artroze mogli biti možda neki mikroorganizmi (bakterije) ili Jciseline u zglobu. Ipak se pouzdano zna da je kiselo voće, kao što su naranče i limuni, potpuno nedužno. Nema također ni dokaza da bi do tih promjena mogle dovesti neke čestice iz hrane, ali se općenito smatra da bi svi oni koji imaju povećanu telesnu težinu morali primjenjivati redukcijsku dijetu. "Zlijezde" također nisu uzrok artroze. Izlaganjem hladnoći i vlazi znakovi artroze se, doduše, pogoršavaju, ali ti faktori, ipak, ne izazivaju takve promjene na zglobu.
Hladnoća i vlaga mogu, doduše, pojačati bolove, ali ti faktori ipak nisu uzrok artrozi.
Prehrana, također, nije uzrok artrozi, osim ako je osoba odviše gojazna.
Zanimljivo je da artroza nikada ne dovodi do reumatoidnog artritisa i da se ona bitno razlikuje od te bolesti.
Artroza je trošenje i propadanje zgloba zbog degenerativnih promjena u njemu. Ta bolest nikada ne dovodi do teže invalidnosti, a samo kod nekih osoba dolazi do znatnijeg oštećenja funkcije zgloba.
Premda artroza najčešće zahvata one zglobove koji su najviše opterećeni, kao što je, npr., koljeno može se javiti i na drugim zglobovima Posebna vrsta artroze je ona koja napada bazalni zglob palca i krajnje zglobove prstiju šaka. Artroza šake javlja se često u krugu obitelji, obično kod žena nakon prestanka menstruacijskog ciklusa, a kod muškaraca rijetko d nakon 50. godine života. Zglobovi postaju zadebljani, ponekad otečeni, osetljivi na pritisak i bolni, a kasnije i kvrgasti, ali bezbolni. Takav oblik artroze, koji se najčešće javlja kod žena, nema ništa zajedničkog s reumatoidnim artritisom, ali ti zglobovi ipak mogu biti zahvaćeni i reumatoidnim artritisom. Kad opisani zglobovi obole od reumatoidnog artritisa, onda su obično znatno jače zahvaćeni, tako da im se promeni ne samo izgled nego i funkcija.
Škripanje i škljocanje u zglobovima ne ukazuju na upalu niti je to neki poseban oblik reumatizma. Takvi se znakovi, doduše često javljaju u artrotski promijenjendm zglobovima, ali oni ipak nisu, i ne znače, nekakve teške promjene. Skripanje i škljocanje u zglobu ili oko zgloba nalazi se i u zdravih ljudi, što govori da ti fenomeni nemaju vrijednost u ocjeni da li u neke osobe postoji artroza ili ne.
Promjene, koje su vidljive na rendgenskoj slici, nikada se ne podudaraju sa smetnjama, kao što su: bol, zadebljanje zgloba i smanjenje pokreta. Prema tome, ljudi s takvim promjenama ne moraju imati nikakve znakove artroze.
Lečenje
Budućd da je uzrok artroze nepoznat, nije poznato ni pravo uzročno lečenje. No, na artrozu se ipak može utjecati tako što nastoiimo spriječiti izazovne faktore. Tu se u prvom redu misli na radno mesto, koje mora biti prilagođeno radniku i na ispravljanje krivih odnosa u zglobu (iščašenje), te na rano liječenje preloma kosti i bolesti koje mogu dovesti do razvoja artroze. Zbog toga će u znatno manjoj mjeri i sporije dolaziti do promjena na zglobu, a osobe s artrozom se polagano mogu i prilagoditi na to stanje, te sebi uglavnom urediti normalan život.
Dok promjene u zglobu, osobito na hrskavici i zglobnoj čahuri, nisu uznapredovale, znakovi se artroze mogu liječiti. Ti znakovi su: bol, zakočenost, smanjenje snage i nestabilnost zgloba. No, kako su oni često povezani još i s općim znakovirna, kao što su potištenost i razdražljivost, takvim se stanjima još više upotpunjuje slika tegoba.
Mnogi bolesnici s artrozom već i sami pronađu neke načine pomoću kojih mogu smanjiti ili ublažiti bolove, pa i druge tegobe. Toga se onda treba uvijek držati, i to tim više što nabrojene tegobe obično ne traju stalno, nego samo neko vrijeme. Nakon toga opet se smanje, pa iščeznu, a onda se nakon kraćeg ili dužeg vremenskog razdoblja opet jave, odnosno pogoršaju. Predugi odmori i smanjivanje tjelesne aktivnosti za vrijeme tegoba, ili u fazi bez znakova artroze, uzrokuju slabljenje i propadanje mišića. Zbog toga znakovi artroze obično postaju još jači i još teži. Upravo to je razlog zašto se toliko sustavno pristupa medicinskoj gimnastici koju, kada je liječnik preporuči, valja dobro naučiti, da bi se moglo dnevno provoditi vježbanje ne samo zglobova bez znakova artroze nego i onih koji škripe ili škljocaju.
