Starenje i degenerativne promjene imaju važnu uzročnu ulogu u nastanku raskinuća tetive. Degenerativne promjene s godinama nastaju u svim organima čovjekova tela, pa tako i u tetivama. Ahilova tetiva postaje slabija pa više ne možemo posve bez pogibelji skočiti, potrčati, čučnuti ili samo pasti i ostati neozlijeđen. Ahilova tetiva najčešće prsne, ako nismo dobro procijenili svoje mogućnosti i ne mislimo na to da i tetiva također ima 25. ili 45. godina. A baš su u toj dobnoj skupini ozljede Ahilove tetive najčešće. Više od 50% ozleda nastaje na parketu, odnosno tvrdoj podlozi. Na primjer, za zimskih priprema fudbala na parketu.
Ahilova tetiva puca na tri tipična mjesta:
na mišićno-tetivnom prijelazu;
na hvatištu za petnu kost;
na najtanjem dijelu, tj. dva do pet centimetara iznad petne kosti.
Ozljede Ahilove tetive na mišićno-tetivnom prijelazu su najrjeđe. Međutim, bolovi su odmah pri udesu nesnosni i ozleđeni ne može stati na nogu. Ponekad se ta ozljeda zamijeni s rupturom mišića. Liječenje rupture Ahilove tetive na mišićnotetivnom prijelazu je kraće i uspješnije jer je opskrba krvlju toga dijela tetive najbolja.
Ozljede tetive na hvatištu za petnu kost s avulzijom pokosnice ili otkinućem kosti nešto su češće od prije spomenutog. Rendgenska snimka u postraničnom položaju olakšava dijagnozu. Ruptura tetive na hvatištu za petnu kost liječi se operativno, uspješno i kratkotrajnije.
Ozljede Ahilove tetive dva do pet centimetara iznad hvatišta za petnu kost su najčešće. Tetiva je na tom mjestu najtanja, a opskrba krvlju najoskudnija.
Pri ozljedi ozlijedeni vrlo teško nastavlja hod i ne može više potrčati. Mogućnost hodanja nas ponekad prevari pri ocjeni opsega ozljede. Tada postoji pogibelj da olako shvatimo ozljedu i tek kasnije potražimo liječnika. Postoji mogućnost da ozljedu tetive zamijenimo s ozedom nožnog zgloba i mišića. Stoga navodimo znakove po kojima možemo najlakše prepoznati raskinuće Ahilove tetive.
Prigodom ozljede čovek osjeti jaku bol, a često i čuje prsnuće tetive poput pucnja biča. Javlja se osjećaj kao da je čovjeka nešto zapeklo, povuklo ili kao da ga je netko udario po tom mjestu.
Povrh pete na 2-3 cm obično napipamo udubljenje. To je mjesto raskinuća tetive, koje lakše uočimo ako istodobno pregledavamo i neozlijedenu nogu gdje tog udubljenja nema.
Ozlijedeni ne može stati na prste ozlijedene noge. Stopalo ozljedene noge ne može svinuti prema dolje.
Raskid Ahilove tetive je posljedica sitnih trauma. U početku ozljedu ni ne utvrdimo. Istom poslije nekoliko uzastopnih mikroozleda javlja se prvi znak, a to je bol. Uz slabiju pokretljivost tetive degenerativne promene napreduju i na kraju tetiva pukne.
Najvažniji postupak u liječenju ozljeda Ahilove tetive je baš ova prva faza. Opše mere koje bi trebalo primijeniti su promjene intenziteta treninga, izbjegavanje tvrdog ili vrlo mekanog terena za trčanje, skokove i igru. Visinu pete u obući treba povećati uloškom za 1 do 2,5 cm, a pritisak obuće na područje tetive izbjegavati. Davanje kortizonskih preparata u in-jekcijama u bolni predio jedna je od najvećih grešaka. Dokazano je da pod utjecajem lokalne primjene kortizona nastaju degenerativne promjene na tetivi i spontane rupture.
Ako je tetiva pukla, jedino ispravno liječenje je pravodobna operacija. Ozlijedenom najviše koristimo ako ozljedu odmah prepoznamo. Svako kasno prepoznavanje i odlaganje kirurškog zahvata uzrokuje mnogo štete. Ako ne prepoznamo raskid tetive ili otklonimo operaciju i ozlijedenog liječimo konzervativno izmedu raskinutih krajeva stvara se veći ožiljak, dvostruko slabiji od ostalog zdravog dijela tetive. Na tom mjestu tetiva postaje dulja pri čemu se mogućnost opterećenja tetive smanjuje. Djelovanje troglavog mišića potkoljenice, koji je vrlo važan pri hodu, penjanju uz stepenice i uz kosinu, te stajanje na prstima itd. znatno slabi i razvija se invalidnost.
Operacija je složen zahvat, a rehabilitacija je poslije operacije komplicirana i dugotrajna. Najveća zapreka cijeljenju jest slabija prehrana ozlijedenog dijela tetive, pa je cijeljenje produženo. Raskid tetive rijetko je takav da ga možemo jednostavno spojiti i zaštiti. Ahilova tetiva obično prsne u mnogo sitnih končića, neprikladnih za spajanje. Stoga tetivu na tom mjestu nadomještamo novom koju uzmemo iz gornjeg neozlijedenog dijela Ahilove tetive i premostimo oštećenje.
Rehabilitacija nakon operacije je vrlo postupna i strogo dozirana uz obaveznu kontrolu kirurga. Rezultat takvog postupka liječenja je uspješan povratak sportu ozlijedenih sportaša.
